Prst sudbine i Aleks Ferguson
"Đavoli" su opet bili miljenici Boga a da niko nikada neće znati zašto, baš kao i 1968. i 1999. godine...
26.05.2008. 12:00
Šta god da radite, možete u tome biti dobri ili loši, ali ako se ne umiješa prst sudbine i ne pokaže na vašu stranu, sve što ste do tada uradili, past će u vodu. Tako je u svemu pa i u fudbalu.Uzalud je bilo Romanu Abramoviču što je uložio toliki novac, uzalud su njegove vedete u moskovskom finalu Lige prvaka pogađale stative i prečke i imale priliku da pogode jedan jedini penal koji bi isplatio sav njihov dugogodišnji trud. Igra novčićimaBaš kao što je 1999. godine Bajern uzalud ulagao toliko napora da osvoji evropsku titulu da bi bez nje ostao u roku od dvije minute. Baš kao što je i u finalu Kupa šampiona 1968. Benfika uzalud izborila produžetke.Fudbalski prst sudbine uvijek je pokazivao na Mančester junajted. "Đavoli" su u srijedu u Moskvi opet bili miljenici sreće a da niko nikada neće znati zašto. Ruku na srce, bilo bi nepravedno da jedina ekipa koja u sezoni Lige prvaka nije izgubila nijedan meč bude na penale poražena u finalu, i to tačno 50 godina nakon što je klub preživio minhensku katastrofu, koja je odnijela živote polovine tima. Možda je Bogu bilo nepravedno da čovjek, koji se s ko zna kako zarađenim milionima igra kao da su novčići, pokaže cijelom svijetu okrutnu istinu koju nijedan moralan čovjek na planeti ne odbija priznati - da se parama može baš sve. I da može nekažnjeno otjerati trenera kakav je Žoze Murinjo (Jose Mourinho) zato što u pohodima na trofeje nije slušao njegove ideje. Čelzi je izgubio i ostaje mu da čeka da se prst sudbine sjeti uplakanog Džona Terija (John Terry) i desetina hiljada ucviljenih navijača te da iz samilosti pokaže na njih. Gigs i Skols Možda iduće godine, ali do tada, prvakom će se zvati Mančester junajted. I njegov Rajan Gigs (Ryan Giggs), koji je krunisao sve svoje sjajne godine na Old trafordu tokom kojih je, prema nastupima, pretekao i Bobija Čarltona (Bobby Charlton). I neuništivi Pol Skols (Paul Scholes), koji je kraj u Moskvi dočekao slomljenog nosa, a kojem je prst sudbine ispravio nepravdu iz 1999., kada zbog kartona nije igrao protiv Bajerna. I naravno, besmrtni menadžer Aleks Ferguson (Alex). Dvostruki prvak Evrope, legenda Old traforda, najutjecajniji Škot u Engleskoj i, što je možda još važnije u cijeloj ovoj priči, omiljena meta prsta sudbine. Ferguson: Sinonim za trofejeSir Aleks Ferguson (Alex) jedna je od najdominantnijih figura evropskog fudbala u protekle dvije decenije i jedan od najutjecajnijih sportskih radnika u Velikoj Britaniji. Dok drugi veliki evropski klubovi brzo gube strpljenje sa svojim stratezima, Ferguson je u Mančesteru, praktično, prvo ime kluba, imun na hijerarhijski poredak i mačeve koji su mu često visili nad glavom.Vrlo je lako dokučiti zbog čega. Čovjek je osvojio deset titula prvaka Engleske, pet naslova FA kupa, dva Liga kupa, dva trofeja Lige prvaka, Superkup UEFA-e, Kup kupova, Interkontinentalni kup i šest FA "Charity shielda". S 23 godine staža na klupi slavnog kluba, oborio je sve rekorde. I još ne misli napustiti svoje čedo.Prije nego što je došao u Mančester 6. novembra 1986. godine, Aberdinu je podario najljepši period u historiji. Prekinuo je dominaciju glazgovskih klubova i osvojio tri titule prvaka, četiri kupa, Liga kup i Kup pobjednika kupova.